Električna jegulja je pripadnik skupine električnih riba. To su ribe koje svoje žrtve hvataju, ili se brane od neprijatelja, puštanjem električnih udara. Bliske su srodnice i sasvim slične ostalim ribama i jedina je razlika njihova sposobnost stvaranja i ispuštanja električne udare. Znanstvenicima ni do danas nije pošlo za rukom objasniti podrijetlo i sposobnost stvaranja elektriciteta u ovih riba.
Najopasniji predstavnik vrste električnih riba je električna jegulja, koja živi u vodama Južne Amerike. Ponekad je zovu i „brazilska električna jegulja". To zmijoliko cmkasto stvorenje je stanovnik rijeka koje se uljevaju u rijeke Amazonu i Orinoko. Po dužini naraste i do 2 metra, pa i više. Udarom svog repa, u kojem su smješteni organi za proizvodnju električne struje, može ošamutiti životinju veliku kao konj. Zabilježeni su slučajevi da su od električnih udara ove ribe ljudi ostajali paralizirani i po nekoliko sati!
Drugi predstavnik skupine električnih riba je električni som, koji ponekad dosiže dužinu oko 1,25 metara i živi u svim većim rijekama tropskog pojasa afričkog kontinenta.
Treća u ovoj skupini bila bi električna raža, ponegdje zvana „torpedo", koja živi u svim toplijim morima, uglavnom u velikim dubinama blizu obala. Neki predstavnici ove obitelji nastanjuju vode Atlantskog oceana i mogu izrasti i 1,5 metara u dužinu i dostići težinu od 100 kilograma.
Električna raža je tamna po gornjem dijelu tijela, a svijetle je boje po trbuhu. Tijelo joj je zaobljeno i glatko i opremljeno vrlo snažnim repom. Njezini organi za stvaranje električnog punjenja nalaze se između glave i škrga. Ekspe-rimenti s ovom nbom su pokazali da se njeno električno punjenje može „isprazniti", a obnavlja se tek pošto se riba najede i odmori.